Kako se Milorad Dodik doveo u situaciju u kojoj ga javno brane još samo njegova djeca, Gorica i Igor?!

Bosnor.com

Karijera Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a, vladajuće stranke u Republici Srpskoj, ušla je u dramatičnu i neizvjesnu fazu u kojoj njegove političke poteze, izjave, bezobrazluke i prijetnje više nije voljan braniti niko osim njegovih najbližih članova familije, kćerke Gorice i sina Igora Dodika.

Moglo bi se iz svega što se u posljednjih nekoliko nedjelja dešavalo oko Dodika i u vezi s njim, zaključiti da glavnog Baju RS-a više nije potrebno braniti od drugih, njegovih političkih protivnika na lokalnoj i međunarodnoj sceni, nego ga je prije svega neophodno zaštititi od njega samog. A to je vrlo težak, nezahvalan i riskantan posao u kojem su leđa bezrezervno spremni podmetnuti samo njegovi najbliži srodnici, u ovom slučaju djeca.

SINOĆ JA I MOJA IKONA NA KAPIJI STAJASMO

Recimo da se novonastala po Dodika nevesela “realnost”, ili barem njezin početak, može povezati sa skandalom oko poklanjanja ukradene ikone ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu i ekspresnim vraćanjem u BiH kriminalom okuženog poklona od strane službene Moskve. Naravno, Dodik je iz “baglama izbačen” i nakon oktobarskih izbora i gubitka vlasti u Banjoj Luci u Prijedoru, no osvetoljubiva nervoza brzo je zatrpana pobjedničkom retorikom koja je klimaks imala u intervjuu na N1 Televiziji (“Mi smo pobijedili u 43 opštine u RS-u, u pet gradova smo pobijedili”)

Svi pokušaji agresivnog “Laktašenka”, da galamom, optužbama drugih, pritiscima na svoje suradnike, tužiteljstvo i policiju relativizira skandal s ikonom, pokazali su se kontraproduktivnim i njima se Dodik dodatno kompromitirao i “zavaljivao”. Šteta nesagledivih razmjera i izvjesnih posljedica je počinjena, mlijeko je prosuto, iz toga nema izlaza, postoji samo časno preuzimanje odgovornosti na sebe, izvlačenje na sopstvenu lakovjernost, što nisu vrline i maniri na cijeni kod robusnih, tvrdoglavih, korumpiranih autoktrata uvjerenih u svoju nepogrešivost i nedodirljivost.

Višednevnu bolest, tešku, podmuklu i opaku, koja ga odvojila od dnevno-političkih obaveza, Dodik nije iskoristio da stane na loptu, presabare se i poradi na saniranju štete nanesene vlastitom ugledu, ali entiteta RS i državi BiH, na čijem je čelu. Ma, kakvi! Iz bolnice je Dodik izašao još kočoperniji, ratoborniji i spremniji za nove, unaprijed izgubljene medijske i političke bitke, diplomatske okršaje kojim nije dorastao budući da na raspolaganju umjesto argumenata ima samo providne laži i bestidne konstrukcije. Potkopanog autoriteta i vjerodostojnosti, čak i kod svojih zaštitnika u Moskvi i Beogradu, Dodik je neartikuliranom galamom, upadao dublje i dublje u živo blato kojeg je samo zamijesio. Rezultat, krađa ikone je internacionalizirana, a čak i kada se o njemu radi, benevolentno i “strpljivo” Tužiteljstvo BiH (koje ipak nije onaj servilni pravosudni aparat od prije odlaska Milana Tegeltije na čela VSTV-a) nije imalo kamo nego pokrenuti istragu o zakučastima putevima uklete ikone, od Donjecka, preko Banje Luke do Moskve i nazad.

PUCAJTE PO CIK-U, TAMO NEMA SRBA MNOGO

Posljednje Dodikovo iskušenje odvijalo se sredinom ove nedjelje nakon što je Centralna izborna komisija BiH poništila rezultate lokalnih izbora na ogromnom broju biračkih mjesta u Doboju i Srebrenici. Godinama naviknut, kao i u slučaju Tužiteljstva BiH, na podrazumijevajuću lojalnost CIK-a čiju je većinu kontrolirao zajedno sa Draganom Čovićem, lider SNSD-a “bljesnuo” je u punom kapacitetu svog raskošnog primitivizma, mizoginog šovinizma usmjerenog prema Vanji Bjelici-Prutini, članici CIK-a iz reda srpskog naroda. “Gospođa koja se predstavlja kao da predstavlja srpski narod udata je za Bošnjaka u Sarajevo.

Neko će reći kakve to veze ima? Ma nemojte”, urlikao je pred novinarima predsjedavajući Predsjedništva BiH. Bilo je to nešto tako bljutavo i ekstremno odvratno što čak ni njegovi najbliži stranački suradnici, trabanti i poltroni nisu mogli tek tako pregutati i provariti. Zanimljivo je bilo gledati izraze lica njegovih najbližih suradnika na konferenciji za štampu, poput stranačkog portparola Radovana Kovačevića, koji, navodno i sam živi u miješanom braku. Isto vrijedi i za njegove dugogodišnje kolege Nikolu Špirića, Nebojšu Radmanovića… kao i bošnjačke ministre u Vladi RS-a, one koji se tako osjećaju, ili se formalno izjašnjavaju.

Svi su se oni manje, ili više diskretno distancirali od Baje, šaljući mu poruku da je prekardašio i da ne može od njih očekivati neupitno “držanje merdevina” dok on čini svinjarije.

Gorica Dodik, kćerka Miloradova, nije mogla ostaviti oca samog na brisanom prostoru dok su svud oko njega zujale optužbe, zgražavanje, osude njegovog huliganskog verbalnog nasilja.

Uspješna poduzetnica, srce ćaletovo, vlasnica mondenih lokala, apoteka, radio stanica, nekretnina…na Twitteru je poslala poruku kojom nije ostavila prostora sumnji ko joj je otac i životni uzor, uz koga je usvajala političku kulturu i porodični odgoj.

“Stranci BiH zajedno sa muslimanima prekrajaju nam istoriju, uništavaju tradiciju, obezvrjeđuju vjeru, podmeću njihove vrijednosti pod normalno, izazivaju ratove, raspiruju mržnju. A ovi izdajnici iz SDS i PDP im to sve provode u djelo”, napisala je mlada uspješna Gorica.

Dva dana kasnije, nakon što su mediji sa manje, ili više zaprepaštenja prenijeli njezinu odbranu očevog nevaspitanja, Gorica se vratila na mjesto zločina-Twitter i napisala novi prilog svom nekulturnom bahatluku i nepismenoj skribomaniji.

“Za što skandalozniji naslov u federalnim medijima o mojoj “ŠOK” izjavi je mrtva trka. Pa me interesuje, šta vas je konkretno uvrijedilo? A za ove što me prijavljuju za širenje mržnje, shvatite da mržnja nije kada neko razmišlja drugačije od vas.”

Shvatili smo, Gorica Dodik, vlasnica luksuznih restorana, apoteka, nekretnina, radio stanica..razmišlja gore, nepodnošljivije i nepismenije nego što piše!

Nakon što se uvjerio i uplašio da će mu otac osatati usamljen u borbi protiv neprijatelja i domaćih izdajnika, u njegovu odbranu, po uzoru na sestru Goricu, uključio se Igor Dodik, šef jedne televizije, informatičke kompanije, nekretnina, voćnjaka…, momak kojem je tata da se ne bi drogirao osigurao najpovoljnije kredite.

“Kakva sramota i izdaja. 2 “srpska” predstavnika sds-a i pdp-a u cik-u…Nama ne trebaju neprijatelji Republike Srpske, kad imamo ovakve predstavnike”, poručio je Dodik- junior, stajući na branik vlastitog oca, energično i bez straha, ništa manje odlučno od sestre Gorice.

Ima li iko iz Dodikovog političkog i poslovnog okruženja (izuzmemo li državnu poslanicu Sanju Vulić, a nju nećemo ubrajati, jer je više puta potvrdila svoju neubrojivost) ko je spreman za svog lidera ići “i u vatru i u vodu”. Nema, svi junaci su nikom ponikli i u crnu zemlju propali. Na očituje se ni njegov savjetnik Emir Kusturica koji ima preča posla, da sačuva vlasništvo nad Mećavnikom i Andrićgradom, ta dva oka u glavi, u čemu ga je Dodik posljendjih mjeseci iznevjerio.

Milorad Dodik, poput onoga čiče iz Šijanovog “Ko to tamo peva” isprsio se na entitetskoj barikadi i ne dopušta pravnoj državi da prođe njegovu ledinu: “Ne tražite da vratim ikonu, zvat ću decu. Neće proći ponavljanje izbora u Doboju i Srebrenici, zvaću decu. Decoo, decooo”, urliče Milorad Dodik, sam, napušten, iskorišten i ostavljen.


Bosnor.com

Komentariši