INTERVJU: Neki novi Dodik? Prišli su mi ljudi iz Semizovca i odmah sam im riješio problem!

Bosnor.com

U briselskom hotelu „Amigo“ u samom središtu najljepšeg dijela ‘glavnog grada‘ Evropske unije, s predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Miloradom Dodikom, razgovarao sam tri puta duže od planiranih minuta.

Piše: Zekerijah Smajić

Razgovor sam odlučno započeo pitanjem o „stvarnim razlozima“ ponovnog dolaska u Brisel, imajući u vidu preovlađujuće stavove domaćih medija i javnosti po kojima „svečana primopredaja“ nepotpunih odgovora na Upitnik Evropske komisije ne bi trebalo da bude razlog šefu države da se bavi administrativno-tehničkim detaljima kandidatskog statusa.

Odgovor na prvo pitanje je bio iznenađujući, bezmalo šokantan.

„Nemam vremena za dangubu. Ako zajedno s drugim kolegama u Predsjedništvu, najduže za godinu, ne uspijem vratiti Bosnu i Hercegovinu sa sadašnjeg puta samouništenja na pravi put, ja napuštam Predsjedništvo, vraćam se u Banja Luku pa neka sve propadne“, staloženo je odgovorio Dodik zakovanog pogleda u oči svoga sagovornika za okruglim, besprijekorno ulickanim stolom restorana „Bocconi“.

To ste danas rekli i zvaničnicima Evropske unije?

– Da, iako ne baš doslovno tako, ali sam briselske prijatelje zamolio da nam od sada ne daju preteške uslove za kandidatski status. Pokušao sam ih uvjeriti da bi se procesi u BiH nakon sticanja kandidatskog statusa u mnogim aspektima mogli okrenuti u pozitivnom pravcu. Složili smo se takođe da je jedno biti u statusu potencijalnog kandidata, a sasvim se drugačije međusobno razgovara kada ste za još jedan, za nas vrlo važan korak, bliže Briselu.

Šta su Vam na to rekli gospodin Hahn i gospođa Mogherini?

– Rečeno mi je da ćemo za rješavanje nekih od najvažnijih problema imati bezrezervnu pomoć EU, da mnogo toga, poput formiranja Vijeća ministara, možemo i moramo uraditi sami. Saglasni su sa mnom da se mnogi naši problemi mogu i moraju rješavati odmah jer je mnogo godina izgubljeno u nepovrat. U Briselu takođe nemaju ništa protiv ako nam u rješavanju naših nagomilanih problema budu pomagali i drugi naši prijatelji.

Dogovorili smo se da neka osjetljiva pitanja kao što je članstvo u NATO-u odložimo za kasnije. Rekao sam im, takođe, da bi odgovornost morali od sada da snosimo svi koji stvari kod nas ne postavljamo na pravo mjesto, ali i oni koji se razmeću lažnim nadama dok nam građani odlaze iz zemlje. A najveću odgovornost trebalo bi da snose oni koji kojekakvim nerealnim inicijativama, zahtjevima i kvazivizijama o unitarnoj ili građanskoj Bosni i Hercegovini koče suštinske reforme. Ja sam transparentni pragmatičar koji na BiH gleda očima realiste i tako se i ponašam. Svi me baš u tome i ne razumiju dobro, ali to nije do mene.

Ali, realnost je i to da Evropska unija, a i Srbija, zvanično zagovaraju cjelovitost BiH?

– Teritorijalna cjelovitost BiH nije sporna, sporna je njena nefunkcionalnost. Spomenuli ste maloprije neke moje izjave o tome i ja ću Vam i sada ponoviti da nikada ni jedan funkcioner Srbije u mom prisustvu nije govorio o rasturanju Bosne i Hercegovine, niti mi o tome u Beogradu razgovaramo. Mi smo realisti!

Kako onda Milorad Dodik kao predsjedavajući Predsjedništva vidi Bosnu i Hercegovinu u ovom času?

– U ovom času je vidim kao karikaturu od države, a volio bih je vidjeti kao harmoničnu zajednicu sastavljenu od dva ravnopravna entiteta u kojoj niko nikoga ne negira, niti iko ikome smeta da napreduje. Bosna kao država može da opstane samo ako bošnjački političari, moj kolega Željko Komšić, takozvana ljevica i inteligencija u Federaciji BiH postanu svjesni da je Bosna i Hercegovina složena država i da kao takva nema nikakve izglede da u skoroj budućnosti postane građanska. A unitarna neće svakako nikada ni postati. Ja, kao što je javnosti poznato, imam šestoro unučadi, moja je dužnost i po tom osnovu da stvaram i da iza sebe ostavim što bolje uslove za život svima onima koji tek dolaze.

Da li se sve učestaliji kontakti sa zvaničnicima Evropske unije, sa stranim diplomatama i prijateljima BiH, te retorički nastupi koji se na prvi pogled doimaju kao probosanko-hercegovački – mogu smatrati ‘preobraženjem’ Milorada Dodika iz srpskog nacionaliste u reformistu od državnog, a ne samo entitetskog značaja?

– Ni ja ni mi svi zajedno nemamo vremena čekati. Apsolutno sam spreman dati sve od sebe da nam građani ostaju u zemlji, da gradimo autoputeve, gasovode i druge energetske objekte. Ali, službeno Sarajevo se mora napokon odreći svoje dosadašnje politike podaništva. Tamošnji političari se moraju početi ponašati državnički. Mi vlastite probleme moramo i možemo početi rješavati sami, a na drugima je da nam u tome pomognu koliko oni mogu i koliko žele. Kao član bh. Predsjedništva sam spreman odmah sada potpisati svaki razvojni projekat u Federaciji BiH ako se takvim projektima stvaraju bolji uslovi za građane, bez obzira da li iza takvih projekata finansijski stajali Turci, Kinezi, Rusi ili Marsovci. Ali nisam spreman na saradnju u kojoj se vlastite greške i podvale ne vide, a meni se u svakoj mojoj riječi traga za nekakvim zavjerama“.

S kakvim bi se promjenama, dakle, moglo odmah započeti?

– Čim se vratim iz Brisela ja ću pripremiti i potpisati papir o ukidanju roaminga u mobilnoj telefoniji, na što nas iz Evropske unije već godinama podstiču. Na taj način bi troškovi mobilnih usluga za građane BiH i regiona mogli biti i do 80 posto jeftiniji od sadašnjih. Regionalni sporazum o tome bi trebalo da bude potpisan u aprilu i mi nemamo vremena za čekanje. Zar to nije ono što građani od nas političara očekuju? Ja ću papir, kažem Vam, potpisati i dostavit ću ga ostaloj dvojici članova Predsjedništva pa neka ga oni podrže ili odbace ako smiju.

Samo to?

– Kažem Vam da sam spreman za svaki dogovor koji ide u korist Bosne i Hercegovine koja nije ni Izetbegovićeva, ni Džaferovićeva ni Komšićeva očevina. Spreman sam za BiH s kredibilitetom ozbiljne države. Evo na primjer, meni se i ovoga puta prigovara što sam u Brisel doletio specijalnim avionom iz Banje Luke. A zašto se to radi, zašto se takva kampanja protiv mene vodi? Zato što mi u ‘našem’ entitetu imamo službeni avion i helikopter, a oni u Federaciji BiH i na nivou države nemaju. Molim Vas, kakvo je to predstavljanje države? Kakva je to prezentacija države čiji članovi predsjedništva do Brisela putuju s presjedanjima u Beču, Frankfurtu ili kojekuda? Ja državu ne vidim tako. To je karikatura od države koju hitno treba uozbiljiti.

Potaknut ovakvim narativom, kao stari prijeratni znanac, sugeriram Vam da od sada u znak potvrde naprijed izgovorenog u korist države počnete konačno navijati za sve sportske reprezentacije Bosne i Hercegovine umjesto za sportiste susjedne Srbije.

– Jeste, ja govorim kako govorim! Ali takav kakav sam, nedavno sam sa zadovoljstvom i s velikim razumijevanjem primio delegaciju Košarkaškog saveza BiH. Njima je potrebna novčana pomoć i ja sam im rekao da na mene mogu računati. Zatražit ću od svojih kolega u Predsjedništvu da se iz državnog budžeta za sve reprezentativne ekipe u zemlji izdvoji najmanje 10 miliona konvertibilnih maraka, a da se Košarkaškom savezu od toga dodijeli 4 miliona. Možete o tome pitati i gospodina (Elmedina) Konakovića. I to, dakle, pokazuje da ja nisam opstrukcija kada za to nemam povoda i kada ni mene ni Srbe u BiH niko ne ucjenjuje. I nije samo ovo primjer.

Navedite i druge primjere!

– Desetog februara dok sam u najboljoj namjeri otvarao Evropski olimpijski festival mladih (EYOF) neki su mi iz publike zviždali, drugi su mi aplaudirali. Publika se na stadionu može ponašati ovako ili onako, ali za mene kao državnog funkcionera je bila bitna poruka koju sam namjeravao poslati u svijet. Široj javnosti bi mogao biti poznat i nedavni primjer kada se po dolasku iz Banje Luke u Sarajevo nismo mogli prizemljiti helikopterom zbog magle. Pilot je odlučio da spuštanje obavimo na igralištu u Semizovcu, onom naselju pored Sarajeva. Kada smo se iskrcali i krenuli prema prvom restoranu ili obližnjoj kafani gdje bismo sačekali auto iz Sarajeva, oko nas su se počeli okupljati građani. Na kraju ih je bilo pedesetak.

Jedan me je od njih u jednom trenutku upitao ‘da li, predsjedniče, i nama možete pomoći’? Kada sam ga upitao za vrstu problema, rekao mi je da građanima ovog malog mjesta treba 3.000 KM za postavljanje ograde oko igrališta na koje smo upravo sletjeli jer im tamo zalazi stoka i kvari im teren. Odgovorio sam da ću sa saradnicima takvu mogućnost brzo razmotriti. Kada sam došao u zgradu Predsjedništva, odmah sam dao nalog da se prouči kako tim ljudima možemo pomoći. Umjesto tri koliko su tražili, za nekoliko dana im je odobreno 10 hiljada maraka za igralište koje je tim građanima očigledno od životne važnosti“.

Uz konstataciju da je „priča iz Semizovca“ ljudski dirljiva, a politički poučna, vratimo temu ponovo na politiku. Još preciznije, na međunarodne odnose. Nedavno sam, sticajem profesionalnih okolnosti, imao uvid u nesvakidašnju, vrlo obimnu neformalnu briselsku analizu pod naslovom „Milorad Dodik, 20 godina vladanja“. Tom analizom se, uz ostalo spekuliše da bi se nakon Zorana Zaeva u Zapadnoj Makedoniji, novo pozitivno „političko čudo“ sada trebalo dogoditi u Bosni i Hercegovini. Na 32 stranice te analize jedino se Vaše ime, gospodine Dodik, spominje kada se govori o političkom pragmatizmu u BiH. Jeste li vi to neka nova nada Brisela?

– Nije loše da analize postoje, to je normalno. Evropska unija ima svoje interese i logično je da ih ima. Ali meni nije logično da mi u Bosni i Hercegovini već 25 godina ne znamo šta su naši zajednički strateški interesi, kuda idemo, s kim i po koju cijenu. Naši zajednički interesi bi, ponavljam, trebalo da budu dinamična ekonomija i visok životni standard naših građana. Ovi se ciljevi ne mogu dostići bez domaće sloge i stranih investicija. Ekonomije nema ni bez autoputeva, vlastite energije, gasovoda i bez uključivanja na sve druge regionalne, evropske i globalne trendove.

Nakon toga, Dodik mi stisnuvši vojnički ruku, ustade i podviknu prema svojim saradnicima: „Idemo, moramo stići prije mraka“!

U tom trenutku, u Briselu je puhao neuobičajeno jak jugozapadni vjetar, a ubrzo je počeo promahivati i slab snijeg. Osobno bih najmanje tri puta promislio prije ukrcavanja u lahornu „Cessnu 525“ u vlasništvu Vlade Republike Srpske, kojom je predsjedavajući Predsjedništva BiH sa desetak drugih članova ekipe, u ponedjeljak ponovo doletio u Brisel. Za neke neosnovano, za druge s razlogom! Kome li će uspjeti da posloži sve naše našiljene ‘rogove u vreći’?

Al Jazeera


Bosnor.com

Komentariši